Glas; Vaše maleno je prihvatilo vaš glas i sada vas razlikuje iz gomile zvukova kada ga zovete njegovim imenom koje ste mu sa puno ljubavi i radosti poklonili. Ono vam bezuvjetno vjeruje jer od vas dobiva sve što mu je neophodno u tim prvim početcima njegove adaptacije na vanjski svijet. Nemojte ga iznevjeriti, budite potpuno iskreni sa njime; no nikada nemojte zaboraviti kako ono zna prepoznati u vašem glasu prema njegovoj intonaciji kako se vi osjećate pa radi toga nemojte samo tako uz put izgovarati za njega važne upute o preživljavanju i spoznaji svijeta koji ga okružuje.
Vaše upute djetetu, jer niste spremni preuzeti rizik čekanja i iščekivanja što će to vaše maleno učiniti u novom obliku istraživanja svijeta koji ga okružuje, nose u sebi vaše strahove, nesigurnosti ali i odlučnost i znanje što vi to uočavate, pa ga upozoravate. Kada ste uz njega budite potpuno uz njega te neka vaše primjedbe ili izgovorene riječi donose njemu novi korak u spoznaji, ali ne i nepotrebni strah, nesigurnost, vaše loše iskustvo itd.
Pazi! Svakodnevno i uporno Pazi! prenosi njegovu odgovornost za opstanak na nas njegove roditelje, posebno majku. Spoznali ste kako vam ono bezuvjetno vjeruje, jer ne zna ništa drugo; dok mu vi stalno i u svakoj prilici govorite: ‘pazi!’, jer vas je strah kako će radi njegove nespretnosti a više radi njegovoga neiskustva, povrijediti, a ono shvaća kako je na sigurnom pod vašim nadzorom; ono uči kako netko drugi misli za njega te se ono ulijeni i očekuje to vaše ‘Pazi’ u svakom slijedećem trenutku. Tada ono kaže, doduše u svojoj malenoj glavi, ‘papa’ intuiciji te postaje ovisno o vama, majkama; pa postaje jasno puno nespretnije, jer sada ono više sve ne istražuje, nego se prepušta vašim iskustvima, a vi ste uvjereni kako je to odraz vaše brige za njegovo sigurno postojanje a ne sputavanje njega u spoznaji vanjskog svijeta.
Intuicija; Tu je trenutak da vas podsjetim na narodnu izreku koja sama za sebe najviše govori u prilog teorije koju sam ovaj tren iznijela: ‘Bog čuva djecu i pijance’; jer da nje tako, svi bi mi odrasli bili invalidi, a svako pijanstvo završilo tragično, jer smo barem jednom svi nespretno pali i mnogi popili više nego je potrebno, a ustvari se niša nije dogodilo. Čuvala nas je naša intuicija.
Maleno dijete prvih pet-šest mjeseci spretno pada, dok kasnije ovisno o vašoj majčinskoj hrabrosti, sve se više povrjeđuje, istina i više pokušava istraživati, ali se prepušta vama i vašoj pozornosti dok pratite njegovo kretanje u prostoru, pa se ustvari nespretnije kreće, jer u svemu traži vašu podršku i odobravanje kako ide dobrim i sigurnim putem. Vaše iskustvo guši njegovu intuiciju te ono gubi sigurnost svoga osobnog iskustva.
Spoznaja; Maleno dijete vidi prostor kao cjelinu i osjeća njegove rubove kao prelazak iz jedne forme udrugu; ono ne razmišlja: ‘tu je stol sa oštrim rubom’, ono spoznaje: ‘tu je ploha koja prestaje postojati na svome rubu,’ bez straha da je to neka opasnost; tu vi kao majka izgovorite nepotrebno: ‘Pazi rub’ i ono se počne bojati stola koji nestaje na svome rubu, a da nije spoznalo opipom što je to na tome rubu. Pustite ga neka istraži; dopustite da mu u njegovoj spoznaji vanjskog prostora posluži njegovu prirodnu sposobnost koju najviše poznajemo pod terminom ‘intuicija’; to je mogućnost otkrivanje koraka ispred trenutka kada se nešto događa kako bi shvatili smjer kretanja nekoga događanja.
Opasnost; Ali nije ovo uputa za predmetima sa kojima se maleno dijete može povrijediti, kao što su izvor vatre, nož, oštri predmeti, jer jednostavno oni ne trebaju u prvoj djetetovoj godini života ni biti u njegovoj blizini, bez vašega potpunoga nadzora. Iskustvo spoznaje vatre, vrućega, nije nužno potrebno dosegnuti kroz bolno iskustvo. Moguće je da vi uspostavite odnos sa djetetom pa da vam ono bezuvjetno vjeruje te da odustane od isprobavanja kako vatra peče, jer mu vi sa autoritativnim ‘Pazi!’, to objasnite. Morate ga naučiti kako vaše ‘Pazi!’ donosi ozbiljno upozorenje koje ono ne treba iskušavati, pa tu riječ ne izgovarate u nekom nevezanom kontekstu kako ne bi izgubila svoju simboliku koju ste joj dali u vašoj komunikaciji sa djetetom.
Upoznavanje; Dok sve ono drugo što bi njemu donijelo spoznaju kako je recimo: ‘drvo tvrdo, pod ravna ploha, stol na nogama, stolica mekana, tkanina topla, plastika hladna, kameni pod hladan, parket isto ali ipak drugačije hladan, tepih mekan; ono treba samo istražiti bez vaše pomoći kako bi njegova spoznaja bila njegova osobna i tako mu pružite osjećaj sigurnosti da vanjski svijet ‘ne grize’.
Imajte u mislima kako, ‘Pazi!’, ima svrhu zaustavljanja određenog djetinjeg kretanja u nepoznato te vas molim neka u vašem glasu ono ima posebnu snagu kako bi vas dijete potpuno razumjelo da ste vi ozbiljni i jasni u svome upozorenju. Pazi! Izgovoreno jasno i sa čistom informacijom koju ono samo po svojoj prirođenoj intuiciji te intonaciji vašega glasa, razumije, pa ćete vidjeti bezuvjetno njegovo prihvaća ponuđenog vašeg iskustva.
Sigurnost; Razvoj i stjecanje sigurnosti spoznanoga ide negdje do oko tri godine života djeteta, pa iza toga vi imate osobu koja je stvorila svoj svijet oblika, dodira, mirisa, boja, strahova, prihvaćanja; te iz svega toga je vidljivo kako vi na početku dječjega života stvarate od njega osobu, koja spoznaje svijet, prihvaća ga, razumije ili ga se boji, ne razumje, izbjegava; tako nastaju ili sigurna ili nesigurna djeca.
Pokažite djetetu svoju sigurnost u iznenada nastaloj situaciji, govoreći mu sa glasom koji u sebi ne sadržava strah, paniku, tjeskobu; jer će ono naučiti kako ste vi tu da mu date svoju ruku ali i da ga pustite u njegovom iskustvu i istraživanju vanjskog svijeta koji jasno ‘ne grize’ uvijek; samo ponekada.
Trenutak primjene; Vaš ‘Pazi!’ je neophodan na pravom mjestu i u pravo vrijeme; no nikada usput samo tako da se nađe kao prevencija kako se ne bi dogodila nespretna situacija. Vi ste djetetu te prve godine sve što mu život nudi, kako bi preživjelo, pa ne pokušavajte improvizirati usvojim dnevnim komunikacijama sa djetetom; budite spontani, iskreni, prisutni ali i odlučni sa jasnom sviješću kako dijete istražuje ponuđeni svijet i kako mu to daje njegov osobni kod iskustva kojim će se cijeli svoj život služiti; pokažite sebe u cijelosti bez straha pa će vam se i vaše dijete isto tako otvoriti te pokazati njegovo poimanje svijeta. Prihvatite nastale razlike, jer vaše viđenje nije jedino moguće, pa će se dogoditi rast sretnog djeteta i vi ćete kako majka uživati u njegovom odrastanju.
Mogućnosti; Bilo bi zgodno kada bi bilo škola za roditelje ali opet to je tako individualno kako uspješno odgojiti dijete, jer svako dijete traži svoje posebne metode komunikacije kao bi doseglo sigurnost i svijest što ga to okružuje. Ali vaš glas, mora nositi energiju informacije koju mu namjenjujete kako ga ne bi zbunjivali. Zato vaše ‘Pazi!’ neka bude u trenutcima kada je dijete ugroženo, a inače mu otvorite svijet kako bi ga iskusio što je kompletnije moguće te postao siguran stanovnik Zemlje, svjestan njenih skrivenih i vidljivih opasnosti ali i beskraja ljepote koja mu se nudi.

Dubravka Manola
Škola lakoće življenja®