Igrokaz
Energetsko istraživanje odnosa među ljudima temeljenih odnosima  u obitelji

Zagreb, 2013

Uvod
Već od početka 1996. godine radim Igrokaze. Dosad sam proputovala kroz tristotinjak  obitelji. Istražujući međuljudske odnose naučila sam kako se u obiteljima pojavljuju problemi, kako se gomilaju problemi i kako ljudi na koncu ne žele riješiti svoje probleme jer se tad osjećaju ogoljeni. No, ipak nakon ulaska u nesnošljive situacije koje doživljavaju u obitelji, pojedinci se odluče pokrenuti i osloboditi se neugodnih odnosa.
Rješavajući njihove probleme nastale u obiteljima, na početku Igrokaza, većina redatelja to opisuje kao svoju neugodu jer se osjećaju kao da su na vjetrometini tuđih pogleda. Kao igra napreduje, oni se oslobađaju problema i shvaćaju da se napori rastapaju. No, iz iskustva znam da ničiji Igrokaz nikome od sudionika nije u potpunosti jasan, osim osobi-redatelju kome radimo igrokaz i meni. Svi ostali sudionici Igrokaza su glumci. Bez obzira na važnost uloge, oni imaju samo uvid u lik koji glume. Ostatak odnosa, problema koji su bili i koje otpuštamo tijekom energetske igre iz tog Igrokaza, ostaje za njih enigma. Oni dobivaju glumeći pojedine uloge na spoznaji nekog od svojih odnosa ili samo uče kako je to biti netko koji je u nekom odnosu, ako je iz njihove okolini, ili uče prepoznati osobe koje im po prvi puta dolaze u susret.
Ideja za  nastanak knjige se rodila kad sam prelistavajući papire gdje zapisujem imena osoba iz obitelji redatelja, shvatih da su u meni još jako žive slike većine Igrokaza, pa bih rado s čitateljem podijelila iskustvo istraživanja odnosa u obiteljima koje susrećemo svakodnevno u našem životu.
Prema književniku Lavu Tolstoju sve sretne obitelji su sretne na isti način, ali su zato nesretne uvijek nesretne na posebni način. No, Igrokazi govore da ljudi koji nas okružuju jedino nisu naučili biti to što jesu, da bi tako koračali sretni niz ulicu svojeg života, nego sjede u tami i traže da svijetlost dođe sama. A ona će veselo doći ako se odlučiš da si spreman progledati na sva tri oka. Igrokaz je jedna od vrlo jednostavnih, a istovremeno vrlo učinkovita metoda da se otpuste naboji, spozna osobnost i osjeti nagovještaj kretanja u budućnost. Svatko od nas ima svoju putanju kroz postojanje kad je sretan i sve ostale putanje su kopije nečijih drugih putanja.
Moja kći mi je u jednom razgovoru prije par godina prenijela svoj stav o Igrokazima: „Kad ljudi počinju raditi na sebi trebali bi prvo napraviti svoj Igrokaz, jer će onda učeći druge duhovne tehnike uči u istraživanje sebe čisti, bez naboja donesenog od roditelja i ostalih sudionika njihovog života.“
Radeći mjesečno barem jedan do dva Igrokaza često se pitam, kako pokrenuti osobu da bude ono što jest, dok je kroz njezin Igrokaz zajedno komentiramo i istražujemo. Na početku redatelj je jako zatvoren. Moram koristiti sva svoja energetska znanja da bih ga otvorila. Nakon deset minutnog grča on se pusti, i tad je sve lakše. Naučila sam da se osoba – redatelj često lakoćom oslobađa prošlosti, ali se zato teško oslobađa navika koje definiraju sadašnjost. Navike su ono što dominira našim odnosima, i još više, nama upravljaju naučeni modeli koji iza sebe nose potrebu za komforom, lažnu ugodu, lažnu sigurnost. A to je samo neopisiva potreba da kontroliramo kako bi se navodno sve u životu odvilo prema našem obiteljskom modelu „životarenja“ života. Mi znamo da su naši roditelji, bake i djedovi griješili i točno znam što, ali se kao pijani plota držimo tih obrazaca, jer su postali jedini obrasci kojima vjerujemo. I tako često ratujem s redateljima gurajući ih da prihvate spoznano. Ali, je iznenađujuće kao su većina njih podatni prvih desetak dana nakon Igrokaza da prihvate otpušteno, a onda kao da ta energija stvarnosti nestane i vraća se sve što je bilo prije nego što smo se igrali i otpuštali obiteljske naboje. No, energije rade svoje. Ali, ako nismo svjesni njih, onda energije rade sporije i rezultati se utope u svakodnevicu. Redatelji nisu svjesni njihovih učinaka, sve dok se ipak ne dogodi kritična masa događanja, kad se dogodi i vidljivi zaokret u redateljevom životu, a bio je iniciran Igrokazom. A, meni uvijek sa zakašnjenjem, ali na moju radost, stigne od redatelja obavijest da se dogodila promjena i da sad on hoda po novoj, svojoj životnoj stazi. No, nekad je netko toliko tvrdoglav da spoznane promijene ignorira i tad se njegov život polako, i nažalost sigurno, vraća u staru prokušanu kolotečinu. Energija Igrokaza odlazi u zaborav, ali znam da duboko u osobi ona tinja i čeka ipak svoj trenutak da se probudi i započne djelovati. Nekad to na prvu nije vidljivo da se tako događalo u prošlosti ili sadašnjosti, no pravi put osobe-redatelja je izbio na svijetlo dana. Mi Majstori svjetla, Reiki tehnike, Igrokaza, znamo da se pokrenuto ponaša kao mala gruda snijega koja se koturajući niz padinu postojanja povećava i pretvara u lavinu djelovanja. Redatelj se ostvaruje i mi smo zadovoljni. To i jest bio naš zadatak.
Vjerujem da dok budete čitali o tehnici energetskog istraživanja međuljudskih odnosa će te dobiti poriv da i sami istražite od kakvih prefinjenih energetskih poveznica se sastoji vaša svakodnevica. Imate li i vi u svojim odnosima, odnose koji vas samo ispunjavaju ili vas otvoreno ili skriveno godinama umaraju. No, naučeno je tijekom odrastanja da nam je netko rod: majka, otac, sestra, brat, muž, dijete i da smo s tim osobama vezani za cijeli život. S većinom, vjerujem, da, no međutim u toj skupini unaprijed definiranih odnosa obojenih tradicijom, često se kriju naši zlostavljači koji deformiraju naš životni tijek. A mi se kao žaba koja je blokirana zmijinim pogledom, koprcamo u nedosljednostima svojih očekivanja koja smo dobili odrastajući u roditeljskom domu. I kad se dogodi da uspiješ osloboditi se tih nedosljednosti, ti si iznenađen slobodom koju osjećaš i zato poneko pobjegne natrag u nedosljednost umjesto da koraća kroz svoje postojanje: Ja jesam!
Zbog tih odnosa, mi kao nesamostalno dijete samo patimo kroz cijeli život tražeći njihovu ljubav i pažnju. No, samo to nećemo nikad od njih dobiti. Zanimljivo je koliko je česti slučaj da osoba traži potvrdu za svoje uspjehe od roditelja ili rođaka koji ga baš na svim razinama prezire, ne voli, ignorira. Još je također neshvatljivo koliko smo često grubi s osobama koje nam pokazuju ljubav. Mi njih i njihove emocije držimo kao nešto što je normalno i ne pridajemo tome pozornost. I tako radeći Igrokaz osoba nauči odakle joj dolaze podrške, a odakle dolaze prepreke, blokade, ne razumijevanja.