Da bi ti izašao iz vrteške nemoći, lijenosti, blokada, trebaš presjeći krojen odakle one dolaze. Ti se tog čina bojiš više nego da cijeli život patiš, pa stoga svima iz svoje okoline govoriš da to jesu tvoji korijeni, i da je to oduvijek tako u tvojoj obitelji. Patnja je vaš model postojanja…jer su to tebi objasnili u ranom djetinjstvu, a tad si im vjerovao jer su se s toliko topline brinuli o tebi. Ti si naučio da je to ljubav, kad ti patiš, a svi te oko tebe tješe, da je i njima bilo u takvim situacijama, teško.

Nebrojeno puta si sebe potiho pitao: „A čemu onda uopće živjeti, kad je život dolina suza i kad se s životom treba boriti.“. Kažu budisti da je sva patnja u našem postojanju iz neobuzdane želje za ultimativnom srećom. Um koji prijanja uz „Ja“, gradi Ego, a on nerazumno traži sreću koja blokira svjesnost, a puni podsvjesnost sa Samsarom – Svijetom koji bi mi htjeli da jest, ne onaj koji on jest.

Kaže tibetski filozof i pjesnik Milarepa: „ Traži korijen vlastitog uma, a ne korijen fenomena!“ Mi na zapadu smo odgajani da tražimo korijen fenomena i time odbacimo bilokakvu svoju odgovornost za ono što se dogodilo. Učeni smo da je to izvan nas, da mi ne možemo ništa učiniti, nego se prepustiti patnji i samo ponekad biti u „sreći“ sa svojom svesviješću iznad žabokrečine nametnutog. Tako se lakše manipulira i odbacuje potreba za dječjom radoznalošću.

Isprazni svoju podsvijest od nametnutih obrazaca ponašanja, očisti Um od korijena patnje i podari svjesnost sa: Jesam, Znam, Postojim, Transcedentiram u čistu svjetlost…

Laku noć, namaste, tashi delek, ostani sretan s božanskim u sebi!