Doživljaji s putovanja u Butan i Nepal

ITINERARY:

29.8.2013; krenuli smo s Quatar airways za Dohu u 14h I 10 min, nakon slijetanja u Budimpešti gdje je došlo dosta putnika, stigli smo u Dohu po lokalnom vremenu u 1 iza ponoći. I samo smo jedan sat hodale po aerodromu te nastavile za Kathmandu. Nažalost dio nepalskih putnika je bio pijan…, no sve je ipak prošlo bez većih problema.

30.08.13: Arrival in Kathmandu
Overnight at Hotel Shanker
Došle smo na aerodrom u Kathmandu oko 8h I 35min; platile višekratnu na 30 dana vizu 40 dolara te prošle svu kontrolu prtljage. Na aerodromu nas je čekao nepalski vodič Rabindra, kojeg poznamo od prošlog puta. Otišle smo u hotel Shanker; sve poznata lica…, i dobile sobe odmah uz recepciju. Baš dobar smještaj. Raspremile smo se i krenule u šetnju gradom. Kathmandu me uvijek ponovno iznenadi kako se vidljivo uređuje. Promijenile smo novac kako bi mogle popiti kavu i pojesti kvalitetno pecivo u Thamelu. Tu nas svi prepoznaju. Nije još prošao monsunski period i očekuje se povremeno kiša. Vrativši se u hotel nakon istraživanja grada, gdje me je dočekao telefonski poziv  Srijane ( na Nepalskom se izgovara Sriziana, agentica iz Shive)pa smo dogovorile  da se sutra vidimo i idemo na večeru, pravu nepalsku, uz lokalnu glazbu. Nakon dogovora i kratkog odmora ponovno smo krenule u grad da nabavimo nešto od povrća I kruha za večeru. Naručile smo u hotelu pivo i četiri čaše, te u parku hotela pod tendom, narezala sam špeka i sira. Uz pivo smo prodiskutirale kao ćemo provesti sutrašnji dan. Povečerje je bilo oko 23h, uz dogovor da se sutra vidimo oko 8h na doručku i da oko 9h krenemo pješice na Boodnath stupu.

31.08.13: Free day in Kathmandu
Overnight at Hotel Shanker
Bila sam sretna jer sam se naspavala i bila spremna za istraživanje Kathmandua. Nakon doručka uz pomoć plana grada smo krenule do Boodnath stupe. Očekivala sam da nam je potrebno oko jedan sat lagane šetnje. Bio je topli, djelomično oblačni dan. Ugodno vrijeme za šetnju i istraživanje dijelova grada gdje rijetko hodamo. Išle smo uz kraljevu palaču koja je sad muzej. Nastavile smo po kvartu gdje žive bogatiji stanovnici jer su tu srednje velike kuća s vrlo uređenim vrtovima. Neobične građevine. Slučajnim prolaznicima bile smo čudne, jer kao turisti hodam ne turističkim ulicama. Stigle smo nakon pola sata do trga prepunog malih dućana te prelaskom preko Bugathi rijeke, izašle na glavnu ulicu koja direktno vodi do stupe. Prošle smo spomenik Nepalki koja je izborila prava žena i tibetanaca da su članovi parlamenta te uz važan hotel tipa Sheraton gdje je golf igralište, stigle do križanja odakle se u daljini na oko 200metra vidi stupa. Nastavile smo glavnom ulicom uz dućane gdje dominiraju jeftini kineski proizvode te stigle do ulaza u stupu. Kupile smo u kiosku ulaznice za turiste od 150 rupija. Odmah na ulazu zastavile smo se kod tibetanke gdje godinama kupujem suvenire. Žena se malo promijenila i napola me prepoznala. Kao i obično, veselim se kad me se sjete da sam već bila tu…Odlučile smo odraditi prvo koru, nakon tog istražiti gdje ćemo ručati uz kavu ili čaj, te onda učiniti još jednu koru…I nastaviti što nam bude srcu drago. Kad smo sjele popiti čaj, dolazila je prema nama duga povorka tibetanaca koji su nosili tijelo umrlog lame, da ga ritualno spale uz rijeku Bugati. Sprovod čine, neobično ugodna pjesma koju pjevaju žene u povorci, te muškarci koji sviraju razne instrumente i tijelo prekriveno raznobojnim laticama u od platna sačinjenoj posebnoj nosiljci. Nakon što je prošao sprovod, nekoliko mladića se popelo na vrh stupe i oni su započeli s izmjenom dotrajalih molitvenih zastavica, te plašta oko vrha stupe. Nakon čega su tijelo stupe oblili, prvo s bijelom pa onda i s žutom bojom. Bilo je prekrasno promatrati ih uz odličan čaj od jasmina. Nakon njihove intervencije stupa je bljesnula novim sjajem. Napravile smo još jednu koru i otišle na terasu restorana uživati u solidnom ručku. Nakon ručka malo kupovine, glazbenih zdjela, sitnih darova (tek smo na početku puta, pa se nismo žurile)i kod tibetanke na ulazu/izlazu tirkize za sreću na putu. Oko 18h krenusmo taksijem prema hotelu. Malo odmora i kratka šetnja uz kavu. U 19h stigao je Rabindra po nas da nas odvede pješice na večeru. Srijana i njezin sin su nas dočekali na ulazu u restoran. Kao stari prijatelji, mi smo proveli ugodnu večer uz nepalsku večeru, narodnu glazbu i puno zajedničkih dogodovština. Donijele smo joj Bajadere i Paškog sira, na što se ona ugodno iznenadila, a njezin sin vidno razveselio, jer voli slatko i voli kušati sireve. Nakon večere otišle smo u hotel te uz malo ćaskanja u foajeu na spavanje.

01.09.13: Drive from Kathmandu to Nagarkot
Overnight at Hotel Country Villa
Ujutro, nakon doručka, u 9h krenusmo kombijem u Nagarkot, da pokušamo vidjeti, ako nam vrijeme dopusti, izlazak sunca iznad vrhova Himalaje. Kako se nismo žurile Rabindra je pravio česte pauze da se odmorimo i uživamo u ugodnom nepalskom krajoliku, punom zelenila, terasastih ploha gdje uzgajaju rižu i ostalo povrće. Vrijeme je bilo sunčano. Obećavalo je dobar sutrašnji pogled na Himalaju. No, kako znam da je klima u Nepalu ćudljiva, nisam uvjerena da će baš biti tako. Radovala sam se ponovnom istraživanju seoskih krajolika i prekrasnih boja raznovrsnih cvjetova, ali i neopisivo smišljenih  kuća koje grade nepalci kao svoje domove. To može ilustrirati samo fotografija ili video snimka. To se ne da opisati. Većina kuća je na tri kata i imaju nekoliko  balkona, na ulazu su stepenice koje drže stupovi svih varijanti. Na vrhu građevine je najčešće mala kapelica gdje se mole Buddhi ili Shivi…
Stigli smo u Nagarkot oko 12h. Smjestile smo se u vrlo ugodne i dobro opremljene sobe, s balkonima okrenutim na Himalajske vrhove. Bilo je oblačno. Ručale smo vrlo ukusni ručak. Stek od jakovog mesa u sosu od papra i niz lagano prepečenog povrća. Otišle smo se odmoriti i dogovorile s Rabindrom da ako ne pada kiša oko 17h idemo u šetnju. Kiša nije padala, a mi smo sretne uz njegovu pratnju istraživale prirodu u okolici našeg hotela. Nakon što smo susrele vrlo otrovne gusjenice, rascvjetale orhideje i drugo neobično bilje, vratile smo se u hotel. Na putu prema hotelu smo u lokalnom dućanu kupile Everest pivo. Odlučile smo večerati špek, luk, kruh i ispiti pivo. Bilo je to vrlo ugodno večer uz evociranje puno uspomena s dosadašnjih putovanja. Dogovorile smo se s čovjekom na recepciji da nas svakako probudi u 5h, ako je vidljiv izlazak sunca. I za svaki slučaj prije spavanja sam postavila alarm mobilnog telefona na 5h da provjerim vidljivost.

02.09.13: Early  Morning  see  sunrise  in  Nagarkot  and  drive to
Kathmandu
Overnight at Hotel Shanker

Zvoni mobilni, nema kucanja, a oblaci su na razini balkona. Ništa od izlaska sunca. No, prekrasno maglovito jutro daje mi ideju natrag u krevet do 8h. Rada (moja cimerica) i ja odspavasmo još tri sata, pa laganini na doručak. Doručak je uvijek iznenađujuće dobra s puno voća i ostalih delicija. Nastavili smo natrag prema Kathmandu. No, prvo smo otišli na kraljev vidikovac da vidimo možda koji dio Himalaje. Ni tad se to nije dogodilo. S vodičem smo dogovorile da ćemo mi hodati oko tri kilometra kroz sela, a vozač će nas dočekati na kraju u dolini. Bilo je to prekrasno jutarnje upoznavanje nepalskih sela koje su uz Himalaju. Razno povrće, voće, kuće, domaće životinje i meni najdraža životinja vodeni Bafalo. Ima krasno slatkasto mlijeko, glatku kožu bez dlaka, nije sveta životinja, ali mora dva sata dnevno biti u vodi da zadrži mlijeko i preživi vrućinu. Iz tog razloga u dvorištu svaka seoska obitelj ima mali bazen. Krajolik je ispresijecan s puno rijeka i potoka, tako da je vode u izobilju. Čak bi lokalno stanovništvo reklo, i previše.
Nakon što smo se spustile u dolinu i naš vozač nas odvezao u hotel, pozdravili smo se s vodičem Rabindrom, jer nakon Butana voditi će nas drugi vodič. Bio je zadovoljan s napojnicom i on i vozač. A mi na ručak u Thamel u naš poznati restoran gdje me svi znaju, Veliki trbuh uz hotel Puskas. Malo smo se prošetale, malo kupovale i u hotel na kratki odmor. Dogovor je bio da ćemo večerati ponovno u parku hotela i da ćemo u grad po pecivo, luk i paradajz. I tako mi u grad, a pljusak po nam. Mokre kao miševi, al uz kupljene  krekere bez paradajza, s nešto luka iz Zagreba, na večeru u hotelski park, jer je u međuvremenu stala kiša.
Poslije večere smo spakirale sve što ostavljamo u hotelskom spremištu i pripremile se za putovanje u Butan.

03.09.13: Transfer to the airport and fly to Paro. Transfer to Hotel.
Overnight at Metta Resort & Spa
Kad smo stigli u grad po lošem uskom putu, odvezli su nas u hotel. Kako je loša cesta po kojoj smo dolazile u hotel iznenadilo nas je kako je odlično opremljen… Nakon sat vremena vodič Karma nas je odveo u mali restoran za strance. Ručak je bio savršen, povrće, riža, meso,…, Paro je mali grad namijenjen turistima koji se najčešće tu zadržavaju jer tu imaju najviše mogućnosti ići na trekkinge I jasno svi žele posjetiti samostan Tigrovo gnijezdo. Prvo smo otišli promijeniti novac da bi mogle kupovati ono što nam se dopadne. Bolji je tečaj dolara nego eura. Nakon ručka odveli su nas na čaj kod punca od vozača u tipičnu seosku butansku kuću. Najvažnije je da on-punac ima poznatu kapelu gdje povremeno dolazi i kraljevska obitelj na meditaciju i molitvu. Imaju fotografije sa tih susreta. Vozač je bio jako ponosan na tu činjenicu (on solidno zna i engleski) i jako voli žene. Nakon ručka smo krenule po dućanima da upoznamo grad. Naš vozač nas je pratiti u stopu da nauči što mi želimo kupovati i da nam bude na usluzi. Oko 19h nas je vratio u hotel, na odličnu večeru. Njih dvojca su nas pratili svugdje gdje smo išle, ali nisu bili dosadni. Turisti su dobro došli. Lokalci ne znaju engleski…no, ruke i mimika puno pomažu. Može se u većini dućana cjenkati; na proizvodu piše maksimalna cijena! Ugodno smo se naspavale…

04.09.13: Drive to Druhyel Dzong ruins and Paro Rimpung Dzong.
Overnight at Metta Resort & Spa
Razgledanje Para; Nekadašnji zatvora razoren od potresa 2008 čiji je epicentar bio u Indiji, a gdje je bio smješten etnički muzej. Zgrada Muzeja se obnavlja, ali ne izgleda da će uskoro biti za posjete. Pored je izgrađena nova u kojoj su preseljene zbirke: maske za ritualni ples, oružje i vojna oprema, kućanske potrepštine i vjerske slika – tanke. U dućanu sa suvenirima  sam pronašla knjigu mojeg prijatelje iz 1996 Dordji lame…I jasno kupih je! On je izbjeglica s Tibeta, i bavi se prevođenjem svetih spisa na engleski jezik.
Spustili smo se u samostan, gdje trebaju dugi rukavi I ne smiju žene imati dekoltee. Naš vodič Karma je morao ogrnuti bijeli šal, jer idemo u službeni dio kad on mora biti propisno obučen. Boja šala definira status u društvu; bijeli, obični službenici, a žuti, nosi kralj. Tako da se po šalu odmah prepoznaje tko je tko! Rano popodne smo otišli vidjeti ostatke utvrde i grada gdje je Butan oko 1700 obranio od Tibetanaca. Tad je u gradu bilo oko 2000 stanovnika. Utvrda je prije stotinjak godina stradala u požaru nakon neke od svetkovina. Danas je dostupna turistima i polako propada. Ostatak popodneva smo provele laganoj šetnji po gradu. Nakon što nam je bilo dosta izloga i kupovine pronašli smo restoran-kafić gdje smo popile super čaj i gdje su cure mogle pušiti jer je gotovo svugdje zabranjeno pušenje cigareta. Propis o cigaretama strogo zabranjeuje pušenje na mnogim mjestima, na ulicama, u restoranima, u hotelskim sobama, pa je uvijek trebalo pronaći mjesto gdje se smije pušiti. No, kako smo vidljivo strankinje nisu baš bili striktni… No, naši vodič i vozač su se morali ozbiljnije skrivati. Večera u hotelu je ponovno bila više nego odlična. Odmarale smo se jer nas sutra čeka trekking koji je dosta naporan. Pile smo crno vino koje je dobilo ime po Butanskom govedu Takin za kojeg tvrde da je nastao tako što je jogin dokazivo svoju moć I spojio kravu (tijelo) u kozu (glavu). Vino je vrhunsko, gusto i voćnog okusa!

05.09.13: Excursion to Taktsang.
Overnight at Metta Resort & Spa.
Nakon doručka krenusmo prvo kombijem do podnožja odakle smo započele penjanje oko 9h. Uspon je otpočetka naporan, ali smo unaprijed odlučile da ćemo hodati svojim tempom i stići kad stignemo. Išle smo sporijom stazom kuda idu konji, koji su nas usput i dodatno ometali u tempu, ali i dali izgovor da usporavamo. Na kojima su išli turisti koji nisu spremni pješačiti, što je prava grehota jer je uspon naporan, no priroda je veličanstvena. Kad si na konju to jednostavno ne vidiš. Na pola puta smo pile čaj u pravoj čajani, gdje je ponovno zabranjeno pušiti, osim ispred WC-a. U blizini čajane je napravljen dodatni šator. Vodič nam je objasnio da se očekuje kraljica majka koja ide u privatnu posjetu samostanu Tigrovo gnijezdo. Mi nastavismo naše kretanje, kad eto sustigne nas kraljičino osiguranje i kraljica majka na konju. Pitala nas je odakle smo, i na odgovor: iz Hrvatske, pokazala da zna da je to evropa. Kako je Renaea  bila ispred nas, kraljica majka je i kod nje zastala, pa je prodiskutirala s njom kako mi same na put, i jeli to uzbudljivo, i što naše obitelji misle o tome… Ugodna žena, govori odlični engleski a istovremeno vrlo skromno obučena, kao obična butanka. Ona je na konju brža od nas, iako smo, a i mi dosta brzo, za manje od 3 sata, stigle do vrha (7km, 1200m nadmorske, 670 stepenica). Vrh je na 3440m/nm, s prekrasnim pogledom na dolinu. Nikad nitko nije napravio fotografiju stoga mjesta, tvrdi tako vodič. Nama turistima su uzeli, mobitele, kamere, fotiće. Pokazali su nam pećinu gdje je Padmasambhava-Atiša (on je iz Indije, preveo je sa sanskrta na Tibetski-Butanski jezik svete spise od Buddhe) meditirao i shvatio gdje se nalazi zmaj-demon koji vlada Butanom. Prema legendi središte Zmaja je bilo tu na toj stijeni koje je imala oblik tigra. Kroz meditaciju ga je uspio ubiti i tako osloboditi Butan od nesreće i zlih sila. Zato ovaj samostan smatraju najvažnijim, pa i članovi kraljevske obitelji barem jednom godišnje dolaze tu meditirati. Tu sad živi jedan lama i nekoliko njegovih pomoćnika. Kad smo stigle kraljica je već bila tu, pa smo mogle obići samo dio samostana i meditirati desetak minuta u tom dijelu gdje je otvor u pećinu. Prekrasno! Povratak je bio manje naporan, ali smo išle prečicom što je bilo naporno za koljena… Na koncu, dolje u dolini, nas je dočekao šator i prekrasni ručak u prirodi. Uz nas su bili psi, golubovi, krave, koze, i duboki hlad. Taj dan je bio kao stvoren za trekking jer je ujutro bilo lagano oblačno, pa onda sunčano i toplo. Svi smo uživali. Povratak u hotel i kratki odmor, pa u grad, šetnja, kupovina i ugodno mjesto za čaj. Uslijedio je na koncu i dobar san jer ujutro krećemo za Timpu.

06.09.13: Drive to Thimpu. Enroute visit to Simtokha Dzong and Tashichho
Dzong.
Overnight at Hotel Phuntshopelri.
Ujutro oko 9h krenusmo u istraživanje Butana. Idemo prvo do samostana koji je prazan, ali do njega postoji viseći most koji je izgradio njihov poznati arhitekt kojeg slave na svim mjestima. Most se sastoji od željeznih karika koje su međusobno povezane u lanac, prostor između lanaca je u nekadašnje vrijeme bile povezane s bambusovim granama, a sad je to željezna mreža. Sve se trese dok se hoda. Prekrasni pogled na brzace rijeke, odvlači pozornost od osjećaja gubljenje tla pod nogama. Spuštajući se do mosta na susjednom brežuljku smo vidjeli veliku obitelj majmuna… Vodič Karma je dodao, da smo jako sretni ljudi jer su se pojavili majmuni. Nailazimo na policijsku kontrolu jer smo na križanju puteva, Indija-središnji Butan, spoju dviju rijeka. Na mostu nas očekuje slavoluk s portretom 5. kralja i kraljice. Slike kralja i kraljice nas prate na svim mjestima. Za njega kažu da je skroman čovjek, ali je vidljivo da su ljudi u čudnom strahu od kontrole. Susrećemo na ulazu u Timpo skulpturu najvećeg sjedećeg Buddhe. Karma tumači: novac su dali iz Sigapurci, a graditelji su KInezi. Tri mjeseca su bojali u zlatnu boju tijelo Buddhe. Srušili su stotine stabala, izravnali brijeg i sad je to spomenik Budizmu! Posjetili smo i najstariji samostan koji je sagrađen na brežuljku uz sami grad. Tu budući vodiči uče kako prezentirati povijest i kulturu Butana. Smjesti li se u najlošiji hotel od cijelog putovanja, ali je u središtu grada-gdje je tržnica i dućani, pa je zgodno za šetnju i istraživanje novog. Večera solidna i uz čavrljanje, naspavah se. Sutra idemo istražiti grad.

07.09.13: Visit Memorial Chorten. Tour of Capital shops, emporiums and
handicrafts.
Overnight at hotel Phuntshopelri.
Nakon doručka otišli ravno u Memorijalni čorten, za trećeg kralja koji je izgradila njegova majka dvije godine pošto je on umro. Plaća se ulaz, turisti više, a građani simbolično; ulazi se od 3 ujutro do 9 navečer. Skoro je obveza svakog građanina da svaki dan kad je u Timpu učini barem tri kore oko čortena. Onda smo otišli u samostan djece. Tu je sad samo nekoliko lama, ali dolazi puno roditelja s djecom koja su bolesna ili imaju bilo koji problem. Sagradio ga je čovjek koji je imao 7 djece. Žena mu je pobjegla pred obvezama. Preplivavajući rijeku utopilo mu se troje, dok je četvero, on podučio budizmu i poslao ih na sve četiri strane svijeta da šire budizam. Nastavili smo šetnju po gradu obilazeći štandove gdje se prodaju i proizvode isključivo butanski proizvodi: sapuni od limunske trave, eterično ulje od limunske trave, tkaju stolnjaci, odjeća, pletu i tkaju šalovi, veste, izrađuju drveni suveniri…. Otišli smo na osrednji ručak, pa u posjet tvornici papira gdje se papir ručno izrađuje. Savršenstvo, procesa i izrade. Kupih Ivi tekicu s tim papirom! Nastavili s posjetom najvećeg samostana i ujedno dio državne uprave i prolazeći kroz park zlatni krov palače novog kralja. Većina njihovih samostana berem je jednom gorjela i ponovno obnovljena. Butan ima 70% proizvodnje drvo za izvoz ili gradnju i 30% je turizam koji je u razvoju! Ponosni su jer su uspjeli u središnjem dijelu Butana uzgojiti dvije sorte jabuka (varijanta crveni i zlatni delišes). Sve voće i povrće ako se ne proizvodi u Butanu dolazi iz Indije, a sve plastične bemisluce iz Kine. Bili smo u kraljevskom Zoo gdje sad žive samo butanska goveda Takin. Tu je bilo mnogo životinja i četvrtom kralju se smililo, pa ih je sve pustio. Sve su otišle, osim Takina koji su se sami vratili u svoje kaveze. Jako su lijeni i razmaženi! Nakon kratkog odmora otišle smo na večeru s agentom. On je porijeklom Nepalac, Deo Kumar, a i žena mu je hinduskinja. Večera tipična, svega pomalo, ali i udvaranja nama, pomfrite i ne previše ljuto. Tu smo saznali da njih dvoje imaju meksički restoran, pa smo se dogovorili da kad se budemo vraćali iz Punake da ćemo ručati kod njih. Poslije večer smo se prošetale gradom, malo kupovine, a više promatranja svijeta u kojem jesmo. Drugačiji su to ljudi! Najsretnija zemlja na svijetu!

08.09.13: Drive to Punakha and Wangdi Valley.
Overnight at hotel Zangthopelri.
Ujutro kad smo napustili Timpo bilo je sunčano i nadali smo se da ćemo na prijevoju vidjeti dio Himalaje, ali kad smo stigli, vijugajući relativno dobrom cestom, sve je bilo u oblacima. Tu na vidikovcu smo uživali u pogledu prema dolini, dok su se planine jedva nazirale kroz guste oblake. Na tom mjestu je četvrti kralj bio povrijeđen u ratu s Indijskim narodom, 2007 godine, a koji je odlučio uzeti dio butanske teritorije. Nakon te povrede kralj je abdicirao u korist svojeg sina, sadašnjeg petog kralja. Svaki poginuli vojnik je dobio svoj mali čortem. Spuštajući se po strmoj cesti u izgradnji, nije nam bilo ugodno. No, to je trajalo kratko, desetak kilometara, a onda smo nastavili uskom, ali dobrom cestom. Cesta je nepojmljivo vijugava. Često od puno kiše padaju stabla. Oni voze kao englezi i nepalci, lijevom stranom. Uvijek su na suprotnoj strani ceste. Vozi se ne brže od 50km na sat. Usput smo zastajali da vidimo iz daljine selo odakle su četiri sestre koje su žene četvrtog kralja. Okružuju nas rižina polja i polako se spuštamo u Punaka dolinu. To je vrlo bogati kraj jer sve raste, ima kiše, a i dosta sunca. Nekad je to bilo glavni grad Butana, do trećeg kralja koji ju je preselio u sigurniji Timpo. Više nema opasnosti sa sjevera od Kine ili Tibeta. Važna je granica s Indijom zbog trgovine, ali odatle dolaze i opasnosti od invazija. Tu se sad naveliko grade ceste,  kuće i razvija se proizvodnja tkanina, izvoz šume. Ali je strah da kad se ceste završe, da će gradovi Punaka i Wangdi opustošiti, pa su zato preselili uličnu trgovinu u zgrade pa tako naselili ljude. Kad smo došli, prvo smo otišli ručati u skoro jedini restoran za strance. Loš ručak, a sjajan sladoled od jagoda! Nakon tog smo otišli u, kroz rižina polja, samostan koji je tu da pomogne nerotkinjama i sterilnim muškarcima da imaju djece. Tu je sve opsjednuto falusom. Da bi žena zanijela potrebno je odraditi sljedeći ritual: lama joj na treće oko prisloni drveni falus-lame osnivača, pa od slonove kosti falus Buddhe i na koncu joj se s napetim lukom dodirne također treće oko s vrhom strijele koju je imao lama osnivač samostana. Djeca rođena nakon tog ritual dolaze tu s roditeljima prije svoje prve godine da dobiju ime i da se roditelji zahvala na djetetu. Najljepše je bilo sjediti ispod prekrasnog velikog budinog drveta u dubokom hladu i potpunom miru. U blizini smo vidjeli drvene stupove s bijelim zastavicama. To se stavlja kad netko umre, i uz njih se prospe njegov pepeo, a zastavice pošalju dušu na pročišćenje. Otišli smo u hotel čiji je vlasnik kraljevska obitelji te uživali u kratkom odmoru. Sobe su sjajne, čiste i prostrane.  Otišli smo vidjeti i samostan koji je davno bio kraljevska palača. Opet procedura, oblačenja, ali je pogled i sve što okružuje samostan, tako lijepo da čovjek zaboravi na sigurnosne procedure. Samostan je izgrađen na spoju dviju rijeka, muške i ženske. Uvijek se prelazilo preko mosta koji se navečer povlačio u spremište. I tu smo malo meditirale u prostoriji gdje lame meditiraju. Večera nas je čekala u hotelu gdje smo probale dosta jako Butansko pivo dobrog okusa. Pomalo preumorna zaspah, ali sam zadovoljna što smo sve dosad vidjeli. Ujutro idemo vidjeti samostan koji je izgorio dva tjedna nakon što je obnovljen i odatle se vidi Wangdi dolina.

09.09.13: Drive back to Paro from Punakha. Rest of the day free.
Overnight at Metta Resort & Spa.
Krenuli smo dosta rano oko 8h, da bi vidjeli Wangdi dolinu i samostan koji jadno izgleda nakon najnovije paljevine. Na brijegu oko njega je nekad bila šuma od kaktusa, a i sad ih na njegovim padinama ima dosta. Pa, kao smo obećali stići u Timpu oko13h, krenuli smo natrag. I eto putujemo krivudavom cestom. Ima prometa. Ne, previše. Vozi se uobičajenih četrdesetak kilometra na sat, kad se dogodio zastoj. Režu drveće uz cestu koje prijete pasti na vozila u pokretu. Bolje da ga namjerno porežu da bude kvalitetnije drvo za izvoz. Svi su mirno stajali i čekali znak policajca da se krene. Snimila sam kamerom kako drvo pada uz puno buke i lomljave manjih grana. I nakon dvadesetak minuta stroj je raščistio cestu, pa smo nastavljamo naš put. Nema gužve i dobro napredujemo. Ponovno nailazimo na memorijalno groblje. I ovog puta je magla i niska naoblaka, ne zaustavljamo se, nego klizimo niz brijeg vijugavom cestom prema glavnom gradu Timpu. Da smo blizu gradu u dalji nagovješatava skulptura velikog sjedećeg Bude. Zastali smo da ga snimimo i iz ovog kuta. Za brzinu eto nas u središtu grada gdje je na četvrtom katu meksički restoran našeg agenta Dea Kumara. Iz restorana je lijepi pogled po krovovima poslovnog središta grada. Domaćini sretni jer smo tu i zadovoljni njihovom organizacijom. Ručak zanimljiv, spremljen s puno inovacija i ljubavi. Odmah nakon ručka mi nastavili smo dalje prema Paru. A tamo smo si već unaprijed u 6 i 7 h organizirale masažu s eteričnim uljima. Prvo smo išle Rada I ja. I nakon jedan sat i deset minuta masaže, izašle smo kao da smo bile na nekom drugom Planetu u posjeti novom Univerzumu. Savršena relaksacija! Preostalo je pakiranje i super večera. Tiha noć.

10.09.13: Early  morning  drive  to  Paro  Airport for departure. Upon
arrival in Kathmandu transfer to Pokhara.  Overnight at Hotel Barahi
Ustajanje u 5h, spakiran nam je doručak. Ravno na aerodrom…sve na vrijeme. Pozdrav s domaćinima uz mali, ali od srca tips. Avion nije potpuno pun. Dobile smo mjesta uz prozore gdje će se vidjeti Himalaja ako budemo imali sreće. Imali smo sreće I cijeli lanac se vidio, jasno uz najviši vrh Everest, Čomolungma, Sanatama…, i nakon jedan sat eto nas u Kathmandu!
Poznata lica, Dipka vodič. Vozimo se odmah prema Pokari. U hotelu smo ostavili butanske sireve za Srijanu, obavile wc, i najavile povrata u hotel nakon putovanja po Nepalu.
Put je naporan. Sporo se napreduje jer je veliki promet, a i cesta se gradi. Kaže vodič, koji je inače profesor engleskog jezika (pa ga se lakoćom razumije), da ćemo predvečer stići u naš hotel. Udaljenost je oko 208 kilometara. Na polovici puta, jeli smo u restoranu Hamlet gdje jedu stranci, vidjeli vodopade, viseće mostove i polako napredovalo do Pokare. Stigli smo oko 17h. Smjestili se u prekrasnom hotelu s bazenom. Prvo smo krenule u promjenu novca da možemo kupiti kruh i pivo za večeru u hotelskoj sobi uz naš špek , sir i luk iz Zagreba. Prekrasni grad. Otkrile smo restoran s dobrom Ili kavom i talijanskom hranom, tik uz hotel. Nakon promjene novca i nabavke za večeru, morale smo pogledati dućane u Pokari. Sve je slično kao u Kathmanduu, al su cijene nešto povoljnije. U djelu grada koji podsjeća na Kathmanud Thamel je sve je podređeno turistu, no mnogo je čišće i tiše. Nema toliko prometa. Kupih prvo večer prekrasnu pashminu ljubičaste boje.
Ugodno ćaskanje uz pivo i ostale domaće delicije i duboki san u udobnom hotelu. No, dosta je vruće i ima komaraca.

11.09.13: Full day excursion in the area Pokhara
Overnight at Hotel Barahi
Dogovor je da krećemo u istraživanje neposredne okoline Pokare oko 9h. Voze nas oko pola sata do mjesta odakle ćemo pješačiti po makadamskoj cesti sve do mjesta odakle paraglajderi polaze na svoj let iznad Pokare. Tura traje oko dva sata, i propješačit ćemo oko 16 kilometar. Samo da ne bude previše vruće. Polu oblačno je i ugodno kad smo krenule. Vodič je odabrao lagani tempo. Baš uživam promatrajući rižina polja, ponovno cvijeće raznih boja, ali i seljane koji su znatiželjni dok promatraju evropljanke s malenim ruksacima i bocama s vodom kako po toj vlazi i vrućini istražuju njihov krajolik. Djeca idu u školu. Svi se vole snimati . Traže i da im se plati. Nije to važno, ali ih veseli i jasno da im pokažem fotke ili snimku na kameri.

12.09.13: Full day sightseeing tour in Pokhara
Overnight at Hotel Barahi
Kao i obično krenuli smo u istraživanje gradića Pokhara oko 9h. Prvo smo obišli rijeke koje prolaze kroz grad i djelomično su ponornice, imaju vodopade. I kao što turist očekuje u spiljama i uz vodopade su hinduistička svetišta, ovog puta,  boga Ganeša. Mene huk vode smiruje i daje mi spoznaju kako je priroda snažna, razorna i opet tako podatna da smo ako jesmo u skladu s njom, sretna smo bića. Nakon istraživanja rijeka i njihovih tokova, pošli smo vidjeti izbjeglički kamp Tibetanaca koji je nastao davne 1959. godine,kad su oni izbjegli kroz Himalaju u Nepal. Kuće su montažne, ulice uske, na središnjem trgu je memorijalna stupa i na ulazu u kamp šest trgovina tibetskih suvenira. Nakon što smo prošetali kampom, zadržali smo se da u svakoj od trgovina kupimo neki od suvenira. Trgovci, tibetanci su bili presretni. Ispostavilo se da je jedan od njih rođen podno Kailasa u blizini Tarčena. On je sa desetak godina pobjegao u Nepal. Na moje da sam četiri puta bila oko svete planine Kailas, oči su mu se zacaklile od nekontroliranih suza…, i to je tako! On zna da više za života sigurno neće otići na Tibet, a ni njegov sin…, unuci… Sad je njegova domovina Nepal. Kupih nekoliko narukvica od drvenih kuglica…, bez puno cjenkanja i to je to. Nakon druženja s Tibetancima otišle smo na ručak u talijansko-irski restoran…baš je sve bilo ukusno. Nakon ručka smo se odmorile i u novo istraživanje Pokharinog Tamela. Kupile smo pecivo, pivo, vodu…i odlučile da večeramo u sobi naš špek…iz Radine prtljage… Kako nam je super!…čista uživancija! Sutra idemo dalje, Lumbini!

13.09.13: Drive from Pokhara to Lumbini via Tansen
Overnight at Buddha Maya Garden
Polazak je u 9h, jer nas očekuje vrlo vijugava loša cesta. Vozač mora voziti vrlo sporo jer je svima lagano mučno. Pejzaž je prekrasan. Puno rižinih polja, malih kuća (dio je napušten jer mladi ljudi odlaze za zaradom u gradove), u daljini se vide Anaphhurne…obronci Himalaje. Vrijeme je ručku i mi smo u gradiću Tansen. Zanimljiv maleni grad. Danas se održava takmičenje u tek-wan-dou. Grad je ukrašen… Netko iz vlade je prisutan pa ima i policije. Nakon što smo se parkirali, krenuli smo uz strmu ulicu prema središtu grada u jedini za turiste prikladni restoran. Baš je zgodno šetati se i vidjeti ljude koji su znatiželjni jer su turisti rijetki. Nakon odličnog ručka spuštamo se u nizinu koja je duga kilometrima i čini granicu s Indijom. Tu žive dominantno muslimani, iako su u tome kraju nalaze najvažnija budistička svetišta. Uz cestu je puno sirotinje. Predvečer stižemo u prekrasni hotel. Vruče je! Uključena je klima i ventilator da se u sobi ne skupljaju komarci. Na hodnicima su gušteri, slični čovječnijim ribicama. Kažu da su neagresivni, ali da im je tijelo jako otrovno, pa nemaju prirodnih neprijatelja. Čudno se glasaju. Kroz prozor sobe vidi se bazen s vodom prekriven lopočima, ljubičaste i bijele boje.
Prije večere smo se odlučile popiti kavu u prekrasnom vrtu hotela. Tanja i Renea su pitale konobara smije li se šetati po vrtu, a on onako usput kaže: „Može, al smo jučer tu uhvatili dosta veliku kobru…, pa se nitko ne kreće po hotelskom parku.“ Nismo se ni mi šetale… Sjedile smo na terasi restorana pijuckale kavi u čaj i s oprezom promatrale ima li gmizavaca…
Večerale smo u hotelskom restoranu…

14.09.13: Sightseeing tour of Lumbini Garden
Overnight at Buddha Maya Garden
Jutro je toplo, sunčano i vlaga je oko95%. Svaki korak izaziva znojenje. No, nakon kratke vožnje stigli smo na ulaz u Lumbini vrtove. Kroz njih se ne smije voziti autom, kombijem, osim rikšom ili biciklom, vozilom na ljudski pogon. Mi smo odlučile laganini hodati. Prvo idemo u park vidjeti mjesto gdje se rodio Buddha. Šetnja po tako toplom zraku, punom vlage, traži od šetača razum i strpljenje. Ponijele smo i vode jer se tijekom tih nekoliko sati izgubi barem dvije litre tekućine. Neki hodaju s kapama, suncobranima ili marama da bi se zaštitili od prejakog sunca. Vanjska temperatura je oko 39 stupnjeva.  Ja ne volim ništa na glavi, pa stog polagano pijuckam vodu i uživam u besprijekorno održavanom zelenilu svih vrsta i cvjetovima svih mogućih boja.
Na ulazu u park morali smo ostaviti cipele, i sve kožno, pa bosih nogu po stazama prekrivenim terakota pločicama do drvene građevine.  A tu je zabranjeno koristiti fotografski aparat, mobitel, kameru. Nema snimanja! Ali, u prostoru je potpuna tišina, duboki hlad, i po drvenom podestu hodamo u krug. Kad smo došli do sjevernog ulaza u zgradu naišli smo na most koji vodi u sredinu gdje se može vidjeti reljef od gline gdje su figure majke Maye, mali Buddha i njegova tetka-mamina sestra, koja ga je dočekala kad je izašao iz majčine utrobe. Legenda kaže da je majka Maya sanjala da ga je rodila držeći se za debelu granu Buddhinog drveta, lagano savivši koljena da može čvrstim stiskom trbuha izgoniti dijete. On se uz pomoć tetke spustio na kamen (koji se nalazi tu u sredini zgrade). Nakon što je dodirnuo Zemlju u stao je i napravio prvih sedam koraka. Svaki dodir s podlogom, pretočio se u novi lotosov cvijet ljubičaste boje. Majka Maya je umrla nakon sedam dana. Tetka je postala kraljeva nova žena i odgajateljica Guatama Buddhe. On je kao što se zna, bio nepojmljivo znatiželjno dijete… Ostatak legende svi znaju!
Mjesto rođenja je otkrio Indijski kralj 250 godina nakon rođenja Buddhe. On je ima uvid tijekom sna i došao je na to mjesto te otkrio sve što se danas vidi. Na tom mjestu je uvijek bila neka građevina, što također dokazuje da se tu dogodio tako značajno rođenje.
Ostavih nešto novca za održavanje parka, te se sjedoh uz Tanju i Radu da malo meditiramo. Nitko nas nije ni pogledao. Sjedile smo tako desetak petnaest minuta. Ne znam gdje sam bila. Osjećala sam se sretnom i spokojnom. Sve mi je bilo dostupno. Nije mi bilo ni vruće. Samo mir, tišina, centriranost. Blaženstvo! Prošetale smo u krug oko zgrade i opet ispod manjeg Buddhinog drveta od meditirale desetak minuta. Nevjerojatno koliko takva okolina čini čovjeka svjesnim sebe. Nestaje iluzija,očekivanja, žudnja. Samo jesi!
Nastavili smo našu šetnju po samostanima, jer svaka budistička zemlja u tim parkovima ima po jedan samostan. Vidjeli smo Kineski (lijep, ali hladno) Korejski (još veće, ali još hladnije) i Tibetski (slatko, djeca uče tibetski budizam) te se po zvizdanu vratile u naš prekrasni klimatizirani kombi. Prije tog sam si kupila od slonove kosti privjesak za uspomenu. I dok sam ga stavljala oko vrata shvatih da kamen koji nosim oko vrata s urezanim Buddhinim očima i mantrom Om Mane Padme Hum je ista vrsta kamena na kojem se rodio Buddha.  I to je to!
U hotelu smo ručale klasičnu hranu i nakon odmora smo otišli vidjeti bijelu stupu, koju je izgradio bogati Japanac. Prekrasno, posebno na suncu…no,vrlo hladno…, bez duše!
Za večeru smo se odlučile na naš uobičajeni stil…špek, luk i slani keksi i malo viskija da nam bude dobro.
Uz uključenu , ali na minimum klimu ugodno se spava. Sutra nas čeka dosta loše ceste i nova iskušenja.

15.09.13: Drive from Lumbini to Chitwan National Park
Overnight at Hotel Royal Park
Ceste su zbilja loše, uske ali naš vozač je pravi čarobnjak. Svi usputni gradovi su pretrpani rikšama, konjskim zapregama punim različite robe koja dolazi iz Indije. Ima i automobila, autobusa ali bram deset godina starih. Dok smo se vozili održavao se lokalni štrajk jer je ubijen čovjek od strane vojske, pa se ljudi bune. Svima je po gradu zatvoren promet, osim turistima. Nije uputno fotografirati. Vozimo se uz guste šume, vrlo kvalitetnog drveta za gradnju. Sad su one pod kontrolom koncesionara, pa se bolje održavaju i eksploatiraju kaže nam vodič.
Ulazak u Nacionalni park Chitwan je spektakularan. Na cesti susrećemo ljude koji jaše u košarama na slonovima. Kaže vodič imi ćemo tako! Jupi! Stižemo u naš hotel. Tu imamo sva tri obroka, i smještaj u bungalovima po dvije osobe. Baš je lijepo. No, na zidu našeg bungalova je i onaj gušter. Rada i ja smo se odlučile da ga ignoriramo i to je to. Neka on dijeli s nam naš prostor, ali bez međusobnog napadanja.
Nakon kratkog odmora otišli smo vidjeti tipično selo Turu naroda, koji znaju kao s malarijom. Voze nas volovskom zapregom. Tu je sve podređeno tome da turisti vide što se tu događa. UNESKO sufinancira održavanje sela u starom duhu. Sve je zanimljivo, od građevina, do načina uzgoja povrća, voća i jasno stoke.
Nakon zanimljive večere, naš vodič-renđer  nam je pokazao fotografije životinja i karakterističnih biljaka koje ćemo susresti sutradan dok budemo istraživali džunglu. Baš svašta ima u tom parku…, koji je nekad bio kraljevsko lovište. Postoje fotografije masakra životinja na kojoj je kraljevska bagra iz Nepala ali i iz Britanije… Nepojmljivo u jednom lovu, su poubijali preko 1800 životinja, kao što su nosorozi, srne, jeleni, tigrovi, slonovi…
Naš gušter je otišao spavati…i mi smo to učinile oko11h. Tijekom noći se jednom oglasio…

16.09.13: Full day jungle activities in Chitwan National Park
Overnight at Hotel Royal Park
Odmah nakon doručka smo krenuli s malim kamionetom do rijeke gdje nas je čekao drveni plitki, dugački čamac kojim upravljaju dvojca domorodaca, tako da s dugim štapom po dnu rijeke guraju čamac. Poneka nas nose brzaci vode, a ponekad oni gurnu pa nastavimo kliziti niz rijeku. Prekrasni događaj. Mora se šutjeti i s pola glasa komentirati što se vidi da  ne uznemirimo krokodile  koji se slobodno kreću po toj rijeci. Uz rijeku ima puno raznovrsnih stabala na kojima obitavaju različite ptice…plave, žute, papige i vrste koje niti ne znam kako se zovu ali se lijepo glasaju. Eto komada strvine i krokodil se probudio i krenuo za hranom. Plivao je uz čamac na udaljenosti od oko 3 metra. Impresivni događaj. Morali smo biti jako mirni i tihi da ga ne uznemirimo, jer nije simpatičan kad se naljuti…Nakon krokodila otišli smo u centar gdje se slonice okote i gdje othranjuju male. Slonica nosi 22 mjeseca i pazi maleno do četiri godine. Svaki dan ih vode u džunglu u šetnju da maleni nauče kako se ponašati u tim realnim prirodnim uvjetima. Baš su zgodni i veseli mali slobodni slonići. Mame su ozbiljne, ali male nisu razigrani kao sva mladunčad…
Iz hotela pješice idemo na rijeku vidjeti kako se slonovi kupaju. I turisti, ako hoće, mogu se s njima kupati. Zgodno za promatrati! Snimiti, al da se kupam u toj zamazanoj rijeci!?
Nakon ručka jašući na slonu idemo u džunglu! Veselim se!
Ponovno smo kamionetom otišli na ulaz u džunglu gdje su nas rendžer i vodič odveli do našeg slona. Smjestile smo se na njegova leđa u košaru gdje stanu četiri osobe. Tanja i Renaea naprijed, a Rada i ja otraga. I slon je krenuo. Polako se gega i jako je teško išta snimati kamerom ili fotićem. Vodič ga masira svojim bosim stopalima iza ušiju, što on obožava i onda je bezuvjetno poslušan. No, povremeno ga udari s štapom po glavi da ne bude tvrdoglav kao slon! Njih dvojca su u simbiozi…, šećući se po džungli zarađuju za svoje živote. No, uživancija je iz ovog položaja promatrati sve oko nas. Slon surlom istražuje teren i kažu da je sposoban otkriti na udaljenosti od 150 metara opasnost za sebe ili putnike koje nosi. Dakle zna gdje je zmija…ili ostalo…, nerado ide  u mutnu vodu, ali se beskrajno voli kupati.
I eto, prvih iznenađenja. Vidimo na proplanku nosorogicu i maleno dok pasu travu. Malo dalje je i mužjak. Neobično ih je vidjeti u prirodi. Iz šume su iskočili majmuni. Pojavile su se na livadi i srne. Ušli smo u gustiš. Slonu je na putu drvo…, on ga iščupa i nastavi dalje. Al, sljedeće je slasno i sad malo čekamo da se najede. Idemo do rijeke. Tu se on osvježi i nakon tog uzme malo surlom slonovske trave, očisti je o svoju nogu od zemlje i onda stavi u usta…
Vodiči slonova prave egzibicije za kineske turiste koji su tu samo da bi se fotografirali i vrištali da su na slonu. Jadne životinje su se posakrivale. No točno u 17 i 40 mi moramo iz džungle van jer tad sve životinje idu večerati. Na proplanku gdje smo vidjeli nosoroge sad je mnogo životinja. One u miru jedu, a mi idemo polako u hotel. Baš na izlasku iz šume pojavio se paun…pravi ljepotan. Dala sam tips slonu u surlu, a on svome vodiču.
Idemo u hotel na večeru i onda na koncert narodne glazbe. Malo druženja i na povečerje u 11h. Sutra nas čeka oko 180 km loše ceste do Kathmandua.

17.09.13: Drive from Chitwan to Kathmandu
Overnight at Hotel Shanker
Počeli su dani Kumari i boga blagostanja, pa se sve u kući i oko kuće mora očistiti da bi domaćine Bog darivao blagostanjem. To je tako simpatično da smo cijelo vrijeme puta vidjeli ukrašene kamione jer je bio i dan prometa. Na šoferšajbama ima crvene, narančaste i žute boje. Zanima me kako vide kud voze. No, naš kombije čist i mi se polako krećemo ka kraju našeg istraživanja Nepala, Kathmandu. Ponovno smo vidjeli u daljini Anappurne, ručali u Hamlet restoranu, hodali po visećem mostu, vidjeli kanuiste niz brzace rijeke, snimila sam neobične građevine i eto nas u Kathmandu oko 15h. Ostavili smo prtljagu u sobama i krenusmo u istraživanje grada. Sa Srijanom ću se vidjeti sutra oko19h. Otišle smo na kavu i kupiti sve što treba za hotelsku večeru: pecivo,luk, paradajz, pivo i jasno ostaci špeka.

18.09.13: Free day in Kathmandu
Overnight at Hotel Shanker
Odlučile smo da idemo na Shvajambu, ali pješice. Penjemo se stepenicama kojih ima oko 300. Dobar trening za noge. Istražile smo sva poznata mjesta, kupovale darove, a Renea i Tanja su imale iskustvo da ih je s krova popišao majmun i to namjerno! Srela sam moju prijateljicu nepalku koja prodaje mele i ostale điđe i ponovno kupila zgodne narukvice od drvenih kuglica i narukvice od srebrne legure s koraljem, tirkizom i lapisom…
Nastavljamo naše istraživanje tako da smo uzele taksi i otišle na Durbar trg potražiti mojeg draguljara Rahiza. Kupila sam gorskih kristala, mjesečevog kamena i prekrasni prsten. Nakon toga smo otišle na ručak u restoran s pogledom na trg, očekujući da će Kumari izaći iz svojeg dvorca jer je bilo najavljeno. No, oko 16h nam je dosadilo i onda smo se vratile u Thamel u dodatni shopping . Oko 17h Rada i ja smo odlučile otići u hotel. I uz put smo se dogovorile da umjesto kave, odemo na bazen. Kupale smo se oko pola sata, kad je krenula kiša i na obzorju se pojavila prekrasna duga. Obukle smo se i točno u 19h je došla Srijana i njezin sin. Polili smo piće, obećali da se ponovno vidimo i to je to!
Večera je bila, pecivo , luk, komadić špeka i prekrasni kravlji Nepalski sir i jasno pivo. Nakon večere smo raspredale o događajima s našeg putovanja i zadovoljne krenule u krevet. Sutra još imamo cijeli dan, jer putujemo kasno navečer.

19.09.13: Day  free until departure transfer to the airport for onward
journey
Ustale smo rano i nakon doručka u kupovinu darova i istraživanje nama već jako poznatog dijela Kathmandu Thamela. Odlučile smo otići na kavu u kafić preko puta od restorana gdje kupujemo pecivo. U tišini podalje od gradske vreve mogle smo razgovarati i uživati u svemu što se događa. Pile smo pravu talijansku kavu i to je u Thamelu postalo normalno. Renea je promijenila odnosno, dobila novac natrag za knjigu vodiča po Nepalu na njemačkom jeziku.
Od dućana do dućana i onda na ručak u Veliki trbuh i u hotel na odmor. To smo platile po 25$ po osobi i uživale u ležernom pakiranju i odmoru prije puta. Po nas su stigli u 20 i 30min i direktno na aerodrom. Srijana je zvala da mi kaže da je sretna jer smo se družile…u čemu sam i ja uživala. Dogovorile smo se da se javimo jedna drugoj u tijeku 11. mjeseca da bi dogovorile novo putovanje.
Bez problema smo ušle u avion, putovale do Dohe i nakon sedam sati čekanja odletjele za Budipeštu pa u Zagreb, gdje smo sletjele, 20.9.2013., u 14h i 10min, pune utisaka i zadovoljne jer je sve prošlo u savršenom redu i zadovoljstvu…
Putujemo zajedno dalje!

The  cost for the above tour based on 4 persons traveling together will USD 2665.00 net per person

Round trip Airfare for the sector KTM / Paro / KTM  : USD 458.00 net per pax

Cost Includes:

–  5  nights accommodation at Hotel Shnaker in Kathmandu on BB basis
–  1  Night accommodation at Hotel Country Villa in Nagarkot on BB basis
–  3  Nights accommodation at Hotel Barahi in Pokhara on BB basis
–  2  Nights accommodation at Buddha Maya Garden in Lumbini on BB basis
–  2 Nights accommodation at Hotel Royal Park in Chitwan on full board basis including all jungle activities

–  7  Nights / 8 Days Bhutan Tour using government based hotels on full board basis
–  Bhutan Visa and TDF
–  All necessary airport transfers
–  Sightseeing tour as per the itinerary
–  Kathmandu / Nagarkot / Kathmandu transfer
–  Kathmandu / Pokhara / Lumbini / Chitwan / Kathmandu transfer
–  Surface transportation by private a/c vehicle in Nepal and non a/c vehicle in Bhutan
–  English speaking guide throughout the tour in Nepal and Bhutan
–  Monument entrance fees
Cost Excludes:

– Any airfare and airport tax
– Nepal entry visa fees
– Any Meals (Lunch / Dinner) expect in Bhutan and Chitwan
– Bottled Drinks
– Personal  Expenses  like  Bar  &  Beverage  Bills, Telephone Bills, Laundry Bills etc.
– Emergency Evacuation / Rescue in any form.
– Tips
– Cost  arose due to political disturbances, strike, natural disaster etc.
– Any cost whatsoever not mentioned in our above cost include section.
Please find below the booking status:

HOTEL BOOKING STATUS:

30th/1st Sep’13:  Hotel Shanker, Kathmandu       2 DBL   OK
1st/2nd Sep’13:   Hotel Country Villa, Nagarkot  2 DBL   OK
2nd/3rd Sep’13:   Hotel Shanker, Kathmandu       2 DBL   OK
3rd/10th Sep’13:  7 nights / 8 Days Bhutan Tour  2 DBL   OK
10th/13th Sep’13: Hotel Barahi, Pokhara          2 DBL   OK
13th/15th Sep’13: Buddha Maya Garden, Lumbini    2 DBL   OK
15th/17th Sep’13: Hotel Royal Park, Chitwan      2 DBL   OK
17th/19th Sep’13: Hotel Shanker, Kathmandu       2 DBL   OK

FLIGHT BOOKING STATUS:

3rd Sep’13:  KTM / PBH  KB 401, ETD: 0845 hrs / ETA: 1020 hrs  HK4
10th Sep’13: PBH / KTM  KB 400, ETD: 0700 hrs / ETA: 080